Evolucijski proces zavarivanja

Tehnologija zavarivanja nastala je taljenjem i proizvodnjom metala poput bakra i željeza, te primjenom različitih izvora topline. Glavne metode zavarivanja u antičko doba bile su zavarivanje lijevanjem, lemljenje, zavarivanje kovanjem i zavarivanje zakovicama. Prije 2500 godina prije Krista, civilizacije Babilonaca i Inda već su dosegle visoku razinu tople i hladne obrade metala bakra i željeza, te su mogle proizvoditi metalno posuđe koristeći metode zavarivanja kao što su kovanje i lijevanje, te ugravirano s tekstom. Reprezentativna kultura u to vrijeme je Harapska kultura.
Bakrena sjekira od željeznog ruba izrađena u kineskoj dinastiji Shang je lijevani i zavareni komad željeza i bakra, s površinom na kojoj je linija spajanja između bakra i željeza vijugava i dobro spojena. Tijekom razdoblja proljeća i jeseni i razdoblja zaraćenih država, bilo je mnogo smotanih zmajeva na brončanom postolju Jiangua u grobnici markiza Yija od Zeng, koji su bili povezani segmentiranim lemljenjem. Nakon analize, upotrijebljeni sastav sličan je sastavu modernog mekog lema. Mačevi i noževi izrađeni tijekom razdoblja zaraćenih država imaju čelične oštrice i stražnju stranu od kovanog željeza, obično kovani i zavareni zagrijavanjem. Prema knjizi "Tian Gong Kai Wu" koju je napisao Song Yingxing za vrijeme dinastije Ming, u drevnoj Kini su se bakar i željezo zajedno zagrijavali u peći i kovani u noževe i sjekire; Pospite žuti mulj ili fino prosijanu Chenjiubi zemlju na sučelje i zavarite velika brodska sidra u dijelovima. U srednjem vijeku oružje se izrađivalo i kovanjem i zavarivanjem u sirijskom Damasku.