Fizička suština zavarivanja metala

Tijekom procesa zavarivanja, izradak i lem se tale kako bi formirali rastaljenu površinu, a nakon što se rastaljena kupka ohladi i skrutne, formira vezu između materijala. Tijekom ovog procesa obično se primjenjuje pritisak. Postoje mnogi izvori energije za zavarivanje, uključujući plinski plamen, električni luk, lasere, elektronske zrake, trenje i ultrazvučne valove. Prije kraja 19. stoljeća jedina tehnika zavarivanja koju su kovači koristili stotinama godina bilo je zavarivanje metala kovanjem. Najranije moderne tehnike zavarivanja pojavile su se u kasnom 19. stoljeću, prvo elektrolučno zavarivanje i zavarivanje plinom kisikom, a kasnije otporno zavarivanje. Početkom 20. stoljeća, s izbijanjem Prvog i Drugog svjetskog rata, pojavila se velika potražnja za jeftinim i pouzdanim metodama spajanja vojne opreme, što je potaknulo razvoj tehnologije zavarivanja. Danas, uz raširenu upotrebu robota za zavarivanje u industrijskim primjenama, istraživači još uvijek istražuju bit zavarivanja i nastavljaju razvijati nove metode zavarivanja kako bi dodatno poboljšali kvalitetu zavarivanja.

Fizička esencija:
Zavarivanje je proces u kojem se dva ili više materijala iste ili različite vrste spajaju atomskim ili molekularnim povezivanjem i difuzijom.
Metoda poticanja vezanja i difuzije između atoma i molekula je zagrijavanje ili stvaranje tlaka, ili i zagrijavanje i stvaranje tlaka istovremeno.